Utorak 15. jun, 2010. godina. Doletećeš mi danas. Verovatno neću smeti da te zagrlim onako čvrsto kao kada smo se rastajali, ali tvoja ruka će se naći u mojoj, dovoljno je. Da znam da si tu, da te mogu ohrabriti, podržati, da ti mogu dati svoju snagu, da te mogu opsovati, ali neću te psovati dragi moj. Nisi ti kriv, nisam ni ja, niko nije, jednostavno nismo rođeni da živimo daleko jedno od drugog.

Imam neodoljivu želju da zajedno skočimo iz aviona, da se držimo za ruke, da se poljubimo u letu i ozvaničimo početak našeg novog života. Neću biti zadovoljna da te samo dignem na noge. Tek kada te ponovo budem videla sa padobranom na leđima, znaću da smo uspeli do kraja. Dobrodošao živote.

Random Posts