Imala je samo 11  godina kada je dečko njene sestre odveo u bioskop i negde na sredini filma joj stavio ruku među noge. Sklonila je njegovu ruku, osetila se prljavom. Isprljao je taj dodir. Zagrlio je u tami bioskopske sale, privukao sebi i šapnuo na uvo:  “…a jesi li se ikada poljubila u usta?” .

Bila je mala, nije umela, nije smela da ustane i izađe iz bioskopa. Nije imala poverenja u nikoga da bi se požalila. Ćutala je. Umeo je da je pritisne uza zid, sa sve dignutim organom, da je stisne i kaže joj kako je želi. Ćutala je. Gadila se, plakala je sama.

Imala je samo 15 godina kada joj je “onako u šali” 12 godina stariji čovek prislonio pištolj na čelo i rekao: “…a jesi li se jebala nekada.” Drugi ludak u njenom životu. Te noći je izgubila nevinost  sa pištoljem koji je stajao na stolu. “Neću ti ništa, onako sam ga stavio na sto.” Tada joj je uradio sve ono što odrasli ljudi rade tokom seksa.

Prvi put joj je bilo teško, branila se, otimala, za sve ostalo što se te noći desilo, bilo joj je svejedno. Obamrla je. Seća se samo mirisa pomorandži i njegovog imena i prezimena. Svojih grudi kako se ljuljaju u ritmu kojim je nabijao na sebe.

Tražili su je cele noći, inspektori, mama, tata, prijatelji, nisu mogli da je nađu. Ujutru je došla kući, ispričala neku priču. Šest inspekora nije moglo iz nje da izvuče njenu muku. Držala se svoje priče. “Tužna je bila i posle škole je zaspala na nekim stepenicama u suzama.” Ostavili su je na miru, “ma to je pubertet”. Ćutala je.

I ako mala, neiskusna u svemu, znala je da sve to neko odozgo gleda.  Ono ime i prezime su sahranili posle par godina. Ubio ga je neko, a da niko nije znao zašto. “Bio je tako dobar momak. Spreman svakom da pomogne. Divno jedno biće. Zašto se takve stvari dešavaju tako dobrim momcima?” Ona je znala zašto se to desilo. Zapalila mu je sveću za dušu u crkvi i oprostila mu.

Imala je 19 godina kada se prvi put zaljubila. Kada je poželela da se da nekome, onako, i dušom i telom. Ne…nije mogla, nije smela. Morala bi da ispriča svoju priču. Nije želela. Ćutala je. Izgubila je svoju prvu ljubav.

Nakon toga je našla momka koji pre nje “pičke nije video”. Iskoristila ga je, da sa njim “izgubi nevinost”. Sačuvala je svoju tajnu i napravila priču koju je mogla da kaže svima.

Nije se plašila muškaraca, nije ih mrzela, nije ih krivila, nisu svi za nju bili stoka, nisu bili isti, volela je. Prebolela je, oprostila i nastavila da živi. Mnogo pametnija, mnogo jača, mnogo zrelija od svih koje je ikada upoznala. Mnogo jača nego mnogi ljudi koje je kasnije upoznala.

Svi koji su joj ikada zadali bilo kakvu bol i patnju su kažnjeni. Neki ovako, neki onako. Nije klela, samo je imala svog anđela čuvara, koji je podmirivao njene račune.

Postala je toliko jaka i svesna svega u svakoj situaciji, da joj niko nije mogao parirati. Čuvala je svoju tajnu, dok nije upoznala mene. Dok me zaista nije upoznala i priznala da se te ružne stvari, jesu desile.

Samo sam je jako zagrlila.

Random Posts