Znate…drago mi je što se neće održati parada, a i žao mi je, jer je glavni razlog, nemogućnost državnih organa da garantuju sigurnost učesnicima. Drago mi je, jer će se izbeći neredi i nedužne žrtve. Bilo bi ih sigurno.

Gde mi to u stvari živimo? Nismo više u komunizmu, a demokratija je vekovima daleko od nas. Nismo nigde. Ni tamo, ni ovamo…niti ćemo ikada biti. Proklet smo mi narod. To je jedini razlog svih dešavanja ovde kod nas.

Ne može niko da vam garantuje da kao turista uživate u lepotama Beograda, a da ne zaglavite u Kliničkom centaru u borbi za život. Gde ja to mogu da kažem šta mislim, a da ne dobijem batine od nekoga ko misli drugačije od mene?

Zar je nenormalno biti za ili biti protiv nečega? Sećam se vozimo se iz sela, ćale psuje put, rupe, državu, Tita, sistem…sve čega se seti, a mama mu kaže “…ćuti, čuće te, završićeš u zatvoru.”, a ja se sa nekih 7-8 godina života čudim, kako neko može da ga čuje kada smo sami u autu, pa razmišljam, možda nas prisluškuju nekako. Snimaju nas jebote!!!

Prisluškuju li nas i dalje?  Nadgledaju li nas? Da li uveče kada se gola skinem i šetam po stanu, neko to posmatra i ocenjuje?:  “U, pa baš lepo izgleda, smršala je tri kila?”, “Mislim da bi sada trebao da je okrene, pa da je malo s’guza.”, “Da sam na tvom mestu, izudarao bih to dete.”. Komentarišu li? Drkaju li? Uživaju li, držeći nas u šaci kao gomilu budala.

Paranoja. Ma jooook. Navikla sam na njih, na šuštanje telefona,  na po koji preteći mail iz ko zna kojih razloga. Jedan pametan čovek mi je jednom rekao, ćuti i gledaj svoja posla, to što znaš znaš, nauči da živiš sa tim.

Dobro, umem ja da živim, ali baš mogu i smem i ne mogu protiv toga. Gde će me to odvesti?

Da otvorim novi blog, pa da pišem? Da se sakrijem, zaštitim sebe, porodicu, da ćutim ili da se busam?  NE!!!!

Ne zanima me ova zemlja. Odustajem od nje.  Silom prilika, operacija i oporavak koji traje najmanje četiri meseca, zimu ćemo dočekati u Srbiji,  ali želim da odem negde gde ću gola šetkati po stanu i neću da mislim da li mi se neko zagleda u guzicu, ma gola ću i po plaži da šetam. Paranoja ili ne ovo je bre Srbija i nema nam spasa.

srbija

Легенда1. Аутономна мађарска Војводина – Сабатка, под управом великог благајника Јожефа1а. Аутономна мађарска Војводина – Ујвидек, под управом војводе Ненада Личког

2. Панонски Монтенегро – главни град Врбас – Ловћенац

3. НДШ – Независна држава Шокадија

4. Русинска република

5. Аутономна банатска област под протекторатом Румуније

6. Београдски пашалук под влашћу великог паше Бориса Жутог и малих субаша: Млађана од Власотинца, Ивице од Марице, Мики Мауса и осталих великаша

7. Чивијашка република

8. Слободна бесцаринска зона Лозница

9. СССРС – социјалистичка самоуправна совјетска република Стиг – председник друг Марко од Пожаревца

10. Краљевина Горња Шумадија – династија Карађорђевића – главни град Топола

11. Краљевина Доња Шумадија – династија Обреновића – главни град Крагујевац

12. Биџаленд

13. Моравска деспотовина, три главна града: Јагодина, Ћуприја и Параћин – деспот Палма

14. Влашка

15. Тимочка крајина, самопроглашена, још увек у борби за независност

16. Кнежевина Чачанија и Драгачево, под управом великог кнеза Велимира Првог

17. Ужичка социјалистичка република и САО Златибор

18. Мокрогорски емират – тренутно уздрман сељачком буном

19. Царевина Чарапанија – династија Хребељановића

20. Санџачка џамахирија, главни град Нови Пазар под заједничком управом великог везира Сулејмана и Расим аге Пазарца

21. Јужна Србија, главни град Ниш

22. Аутономна покрајина Лепосавић – Северна Митровица, још непризната

23. Аутономна покрајина Газиводе, главни град Зубин Поток, још непризната, а кад ће бити не знамо

24. Трепча – једна од САД

25. Р.Р.Р. – Ромска република Романија – главни град Владичин Хан под управом оркестра Бобана Марковића

26. Део Србије под бугарском окупацијом

27. Албанско-америчка аутономна покрајина Косово, главни град Бондстил, заменик главног града Приштина – земља хероја и хероина

28. Независна држава, у покушају, Гора, главни град Драгаш

Politika

Random Posts