Dok leškarite na nekoj plaži svašta možete da vidite i čujete. Ono što lično meni najviše bode oči i uši su roditelji. Na plaži možete da vidite ko je kakva mama, kakav odnos tata ima sa decom i porodicom uopšte, kako deca žive u toj porodici i jesu li srećna.

Peskovita plaža, puuuno dece, kofica, lopatica, kamiončića, traktorčića i svega što jedan dan na plaži deci može da učini još zanimljivijim. Izležavam se tako i posmatram šta se dešava.

- Monika ostavi to, isprljaćeš ruke!!!

- Igore obuci majcu, izgorećeš, pa nećeš moći da spavaš!

- Sandra stavi šešir, dobićeš sunčanicu!

- Ako ovog momenta ne izađeš iz vode, nikada te više neću dovesti na plažu!

- Beži tamo, pusti me na miru, ne mogu da se kupam sa tobom sada!

- Sedi tu i da se više nisi mrdnula! Popela si mi se na glavu danas!

- Ostavi više taj pesak, vidi na šta ličiš, ućiće ti u oči i usta!

Jure decu po plaži sa zalogajem nekog sendviča i preklinju ih da pojedu, stavljaju im kape, koje deca u sekundi bace dole, tresu pesak sa peškira svakih dva i po minuta, isteruju ih iz vode, jer su im “poplavela usta”, mažu ih faktorom 2000 po 160 puta dnevno, ljuljaju ih u peškiru da bi malo odspavali, ponašaju se prema rođenoj deci kao da su blesava.