Kažu meni u to vreme: “Šta Ivana izmišljaš, vidi koliko stranaka ima, nema veze ko je na vlasti. Učlani se u bilo koju, pokreni se malo, oni svi zapošljavaju svoje, preko veza i vezica. Svi su oni povezani ko creva, nama šanse da te neko ne zaposli.” Ma more marš u pičku materinu i vi i sve njihove i vaše stranke. Nabijam vas na ono što nemam. Ako ne mogu da se zaposlim kao ničiji član, onda neću ni da se zapošljavam. Tačka. E tako im kažem.

Kako je moje građansko pravo da glasam za nekog, tako isto imam pravo da ne glasam ni za koga. Kad budem napravila svoju stranku i bila njen predsednik, e ni onda neću da glasam. Ma ni za sebe.  Na kraju krajeva mogu samo da budem član ribolovačkog društva i ništa drugo. Ma ni to više.

Lepše je bilo ganjati se sa skobaljem na Ibru, nego ići sa besmislenog partijskog sastanka, na još besmisleniji. Lepše je družite se sa ribama, nego sa političarima i njihovim pristalicama, pa ma koji da su. Ne mogu da razumem. Ribe više pameti imaju, svega mi.

Jedan primer. Moja školska drugarica, završila fakultet u roku kao jedan od najboljih studenata, bila sam ponosna što je uopšte poznajem, e toliko je bila dobra. Sad kad je sretnem, plače mi se. Dok je ona tako pametna, gradila karijeru, što profesionalnu, što političku, ja sam gradila život. Svoj život.

Sada ona nema nikakvu karijeru, iznad sebe ima 106 šefova, direktora i kojekakvih  kretena. Mislim, ima ona karijeru, ali kada svaka budala u pola noći može da je pozove telefonom i kaže: “E daj završi mi ovo za sutra.”  Bez “molim te”, bez “možeš li”, bez “hvala ti”. Ma ništa, uradi to i to, tako i tako i gotovo. Pokorna do zla boga. Tako pametna i učena osoba. Ne razumem.  I sve to za 50 000 dinara. Bože me sačuvaj.

Da se razumemo, ne podcenjujem ja pare i rad, učenje i školu, ne nikako, ali s obzirom da preko ničijeg kreveta nije našla posao, morala je preko neke stranke. Serem joj se i u stranku i u predsednika stranke. Dobro sigurno ima i onih koji se zapošljavaju i bez ijednog od ova dva uslova, ali uglavnom tako vam je to u Srbiji.

E nisu sa mnom tako mogli, a i neće. Kome bih ja ovakva jezičara uopšte i odgovarala u nekoj stranci? Možda me sada ne bi primili ni u ribolovačko društvo. Stvarno ne vidim svrhu da se bude član bilo čega, a kamoli političke partije. Jeste li vi “drug član” neke partije i ako vam nije teško da mi kažete, zašto? Stvarno me zanima.