Pogledaj u nebo
Da ima nas
Korak iznad duge – tanka linija
Opet tvoje misli govorim na glas
Koliko ću puta oterati strah
Samo da si tu i da ima nas
Prečicom do snova – korak ili dva
Koliko je samo kilometara
Pravim te od svega što mi neko da
Nek’ nam dobar vetar snove pogura
Pogledaj u sunce, iznad oblaka
To što tamo vidiš – to smo ti i ja
Pogledaj u nebo – pogledaj u san
To se zove ljubav – to smo ti i ja
Opet mi o svemu – pričaj na sav glas
Ponekad o sreći – i da li ima nas..
Sve dane tvoje kupiću
Baš sve, reči što se nikad ne čuju
Sve grane što nam dušu spajaju
Toliko te volim – samo budi tu
Pogledaj u sunce, iznad oblaka
To što tamo vidiš – to smo ti i ja
Pogledaj u nebo – pogledaj u san
To se zove ljubav – to smo ti i ja
Pogledaj u nebo…..
- Share this:
- Ljubavi moja jedina – Srećan ti rođendan živote
- Veliki mali Ljudi
- Naše bogatstvo
- Četrdeset godina braka – slavljenje ljubavi
- Jesu li stavljeni katanci na njihova srca?
- Ljubavčica moja
- Drugari, Durmitor, praznici i mi… živi bili vi nama
- Život kakav mi nedostaje – Tako je lepo…
- Čekanju se bliži kraj
- Sedativi vs Dva piva
-
#19 written by Duda 3 years ago
Ok, zdravlje, pa sve ostalo. To sto vas dvoje imate, sigurno je prava, pravcata ljubav. Nemam sta da dodam a ni da oduzmem. Ja imam ljubavi samo za moju decu, onu pravu! Naravno, volim i sestru, njenu decu, i sve ostalo, ali deca… Nema te vage koja bi to izmerila. Uostalom, ti to vrlo dobro znas. Ostala sam sama, zato sto nisam izabrala kafanu, nego decu. I nisam pogresila. On je jos uvek tamo, po svom izboru, ali bez dece. A moglo je biti sve mnogo srecnije.
-
#27 written by IvanB. 3 years ago
-
Dobri moj prijatelju, ne mogu da ti opišem koliko si me obradovao svojim javljanjem sa ovako lepim vestima. Predpostavljam kako si se osećao kada si se vratio nebu, jer sam imala priliku da i ja posle duže pauze osetim lepote letenja. Ne može se to rečima opisati, ali kao što sam kažeš kao da se čovek ponovo rodi.
Jedva čekam tvoje nove priče.
Pozdrav i plavo nebo -
#37 written by Duda 3 years ago
Ne mogu a da se ne odusevima podvigom na vasem aerodromu. Mislim da si ti jedina dusica kojoj mogu da vas pohvalim, a ti prenesi dalje. Citala sam juce u novinama o petnaestogodisnjem snu Milosa Mitica o skoku padobranom. Ali, posto je imao nezgodu i ostao, na zalost, kvadriplegicar. Konacno mu se taj sam ostvario a vidi se to i po njegovom osmehu. Sreca i zadovoljstvo i saznanje da i invalidi imaju pravo na normalan zivot. Svakia cast intruktoru Borisu Adamovu, na volji da ispuni ovu divnu zelju jos divnijem momku, koji je uspeo da se pomiri sa svojim invaliditetom, upise studije i ispuni svoju dugogodisnju zelju. Naravno, sve cestitke i VSS, i udruzenju “Sve je moguce” i aero_klubu “Kikinda” koji je obezbedio iskusnog instruktora koji je skocio tandem skog sa Milosem. LJUDI MOJI, DA SE DAJE MEDALJA ZA OVAKVE PODVIGE JA BIH VAM DODELILA ZLATO!
-
Draga Dudo, Miloš je ostvario svoj san i pokazao svima da od snova nikada ne treba odustajati. Bora je inače mnogo dobar i dečko i instruktor, a i Uroš koji je snimio skok. O VSS nemam baš neke reči hvale, ali nema veze. U ovoj priči je najvažniji Miloš i njegova spremnost i hrabrost da ide još jedan korak dalje.
-
#51 written by Charolija 2 years ago
Dobri moj druže. Opet sam sada ovo pogledala, imam širok osmeh na licu i suze u očima. Svaki put tako. Ovaj spotić sam napravila sa toliko ljubavi, da se ta ljubav jednostavno oseća iz svake slike i iz svakog stiha ove pesme. Nije što sam ja ovo napravila i što je moja porodica u pitanju, onako totalno objektivno…ovde se oseća ljubav, koja ume da dirne i pokrene. Jako sam srećna.
-
Točno znam što osjećaš jer i ja sam radio filmiće u koje sam uložio najviše sebe, a onda sve ostalo- naravno glavna je tema bila ljubav. Mislio sam ih staviti na internet, ali nikada nisam iako sam izuzetno ponosan na to razdoblje svojeg života i na ono što sam imao – sada ionako ne bi imalo smisla da stavljam.
Ovaj tvoj spotić stvrano pokreće i iz njega se osjeća ljubav.
I onda ti meni kažeš gdje se žurim sa ženom i djecom – eeej, ja osjećam da mogu dati toliko sebe da je to čudo jedno. Hoću da živim! -
Hvala, hvala – i ja si to želim. Vjerujem da za sve postoji mjesto i vrijeme – prema tome sada uživam u ovakvom stanju, a kanije će biti drugačije i opet ću uživati.
Inače mi se to ne događa, ali sada sam ostao bez riječi. No ipak imam jednu riječ za tvoju obitelj i tebe kao cjelinu – predivno!
Želim vam sve najbolje, a znam da će i moje vrijeme doći. Onda ću se sjetiti Charolije i reći ‘eh, sada znam kako si se osjećala’ i zagrlit ću život. -
- Comment Feed for this Post
- Charolija » Samo da ima nas (drugi jebani deo)
- #pratiblogere – padobranstvo kao život « Uspesi, padovi i život uopšte
- Pomozite – Molim vas
- Ljubavčica moja
- Sanjam, ronim, letim… znači živim
- Drugari, Durmitor, praznici i mi… živi bili vi nama
- Kada Ivana ode u kafanu posle dugo vremena, a onda kafana iznenada požuti… ?
- Život kakav mi nedostaje – Tako je lepo…
- Napokon zajedno
- Kako biti dobro?
- Čekanju se bliži kraj
- Naša slavlja i žurkice :)
About Charolija (501 posts)
Ne umem ništa da napišem o sebi. U stvari ceo ovaj blog sam ja, pa koga ne mrzi neka ponešto i pročita.








Vrlo ljubavno! E, bas se vidi da si sva raspekmezena. Nemoj molim te, zajedno ste, volite se, i sto je najvaznije, oboje ste jaaaaaako pozitivni i optimisti. Malo li je?