hmHMmmmm….istina je, nikog od vas ne poznajem, vi ste moja sveska, koja je progovorila. Od trenutka kada sam se opismenila, imala sam svoju svesku za pisanje. Ćutala je moja sveska. Moja olovka je pisala, ali sveska je ćutala, mutava. Niko mi  u misli nije zalazio tako duboko, kao što sam vama dozvolila. Pročitate neku moju pisanu glupost i možete da komentarišete, mogu da vam odgovorim. To je sve. Zašto biste morali da me poznajte da biste rekli ono što mislite?

Čemu to? Ne poznajete vi mene, ne poznajem ja vas. Kakve to veze ima sa mojim pisanjem?  Loše mi je, imam neodoljivu želju da vam kažem zašto, ali neću. Pičketina sam kao i većina. Velika stvar u mom životu, koju mogu da vam objavim, a ja neću…ne smem. Ne smem, jer nemam snage da se više borim sa vetrenječama.

Da, dobri moji, proćiće i to, pročitaće neko, neko neće, nekom će biti jasno, nekom neće. Uuuu jeeeeeee….mnogo mi je loše! Pa šta?

Proćiće… neću vam reći, možda biste vi zbog toga skočili sa mosta ili se upucali u potiljak? Ne i ja. Ovo je moj blog, moja pozornica, moj život. Svašta smo do sada podelili, ovo nećemo. Ne ljutite se na mene. Moj blog moja stvar, moj život, hmmm…moj život dat celom svetu na uvid, ali moj je…ko jebe svet.  Boli me dupe za svet.

Moj blog je moja sveska, a vi…vama sam bez razmišljanja dozvolila da se umešate, jer vi ste dobri ljudi. Ne može niko da mi naudi, jer dobro želim.  Moje dobre želje će i vama dobro doneti, a ja? Ja sam samo virtualni lik koji ćete možda nekada upoznati.

SVE JE TO SAMO JEDAN OBIČAN ŽIVOT!

Random Posts