zavisnost-300x199

IZVOR "NA VIDIKU"

315 novih postova u google readeru, 215 regularnih mailova… celih 16 dana ni glasa od mene.  Da, većina nas su zavisnici od interneta. Samo sam dva puta  za to vreme, uključila komp da pregledam neke diskove, sve ostalo vreme je bilo posvećeno životu. Verujte mi, internet je zlo ako se ne koristi umereno, a vrlo mali broj ljudi zaista ima granicu u tome.

Pored toga što sam ranije postizala da pročitam sve nove postove, da svima odgovorim na poruke, komentare, da na twitteru napišem po neku “pametnu” rečenicu, da napišem novi post, da pregledam gomilu nekih snimaka i da pri tom niko ne ostane gladan u kući, prljav ili upišken, ukakan, ne ispeglan ili već šta, da svi budu zadovoljni i da kuća bude čista i uredna, a da ja stignem sve, verujte mi sve je to zaista gubljenje vremena.

Ovih dana uveče sednemo, pa gledamo neki  film, ako nam se ne sviđa bacimo partiju jamba, tablića, mau-mau… Ako nam se i karte ne igraju sedimo i razgovaramo. Alo bre, razgovaramo, ne dopisujemo se iz dve različite sobe preko g-talk-a što je ranije bilo uobičajeno. “E molim te, ‘ajde trkni do prodavnice.” i slično.

Znala sam kada je neko od vas bio negde, a nisam znala neke stvari koje su se dešavale tu oko mene, “jer sam imala važna posla.”, katastrofa. Bežanje u svet nerealnog je znak da nešto u realnom životu ne funkcioniše kako treba. Definitivno je tako. Šta je to što nije funkcionisalo? Otuđili smo se zarad nekih drugih nevažnih stvari.

Shvatila sam da imam punu kuću knjiga koje volim  i da zaista imam vremena da ih čitam. Shvatila sam da pored googla postoji i naša mala biblioteka enciklopedija koje je zaista zanimljivo prelistavati… kao nekada. Da mi je kuća i ako na oko idealno čista bila, nezadovoljavajuće uredna za neke moje standarde. Sada je baš lepo i onako kako želim da bude. I ako nisam zanemarivala decu, moram da priznam da ipak jesam. Oni sada znaju po dve pesmice više. Vidim, čujem, umem, znam, razmišljam, imam vremena za sve.

Jesmo li svi mi koji svakodnevno razmenjujemo gomilu misli i poruka malo uvrnuti i švrć?  Jesmo! Ne svi naravno, ali većina da! Kako to, da kada god svratim na facebook tamo budu isti ljudi? Kako to, da na twitteru gomila istih ljudi svakoga dana ima šta da kaže, uvek? Kako to, da kada god odem na preferans, sa istom ekipom mogu da igram? Kako to, da svakoga dana, svakog drugog, isti ljudi pišu po post, dva, tri? ZAVISNICI!!!

Oni koji su pravi zavisnici će reći, “ma neeee…ja to samo u slobodno vreme.” Izgovori…gomila izgovora. Oni totalno zavisni će umeti da opravdaju sebe i svoje delovanje na internetu na milion načina: “Posao mi je vezan za internet.”, “Prvo završim sve, pa imam vremena.”, “Ja sve to na netu, na brzinu odradim.” i slično.  Nije istina. Net vam oduzima dragoceno vreme. Priznajte to sebi i pokušajte da … ne mora 16 dana, za početak probajte 2 dana da se ne konektujete, da iskulirate, da pogledate oko sebe i da se vratite pravom životu. Verujte mi, prijaće vam.

Skoknem sada do google readera da vidim ko je bio najaktivniji. Nije bitno ko je to, ni šta je ta osoba pisala, ali meni to samo govori da je to neko ko je u suštini jako usamljena osoba, nezadovoljna svojim životom, poslom ili načinom na koji može da se oglasi i pokaže u javnosti. Nije to merilo naravno, ali mora da ima neke veze sa usamljenošću. Nekome treba 5 minuta da napiše post, nekome pola sata, ali u svakom slučaju za toliki broj postova je potrebno vreme.

Nemojte očekivati sada da neću čitati sve vaše postove koje napišete i da ću prestati da pišem i odgovaram na komentare, ali sigurno je da će to biti određeno vreme i ni za dlaku više od toga. Kada nešto stavim na papir, pravi papir, tako i uradim. Stavljeno je na papir. Život je i suviše vredan da bih ga živela u nerealnom, virtualnom svetu.

Random Posts