Ja sam jedna mnogo dosadna žena. Nije ovo priznanje, ovo je samo činjenica koju sada i vi znate. Nisam ja u svemu dosadna, ali u jednom jesam sigurno. Prosto obožavam da dođem kod mog dragog, da se umiljavam kad on nešto važno radi ili onako iz čista mira da kažem “ti mene više stvarno ne voliš.” …”dobro, dobro…nema veze što ti mene ne voliš, ja tebe volim.”…”a jel` voliš ti mene u opšte?”, “a zašto me više ne voliš?”…” e poludeću više od tvog ne voljenja.” i sve tako nešto slično.

Ja kao okarakterisana dosada, pitam “a jel` voliš ti mene?”, a on na to odgovori pitanjem “a zašto misliš da sam sa tobom, ako te ne volim?”, kada ja kažem “volim te”, on kaže “i ja tebe”.

Šalim se ja tako sa njim, ali u stvari moj dragi ljubav pokazuje na sve moguće načine, ali nikada rečima. Za tri godine koliko smo zajedno nikada mi nije rekao onako iz čista mira “ja te volim”. Prosto neverovatno, ali je istina. Koliko ljudi te reči olako koriste, izgube na značaju, prestanu da imaju bilo kakvu vrednost, a on ih tako čuva. Toliko da ih jednostavno ne upotrebljava. :)

Sada sam mu jako zahvalna na tome. Učinio me je jako srećnom pre neko veče, tako da se i sada radujem kada se toga setim. Gledali smo neku seriju, onako se šćućurili jedno uz drugo, deca spavaju, sasvim uobičajena situacija, a onda…onda me je jako zagrlio, poljubio i rekao “uh koliko ja tebe volim.” Zamalo sam vrisnula, zamalo sam rekla “eto rekao si mi napokon.”, ma za malo sam pala u nesvest.

Uzdržala sam se od bilo kakvog komentara, jer bih definitivno ispala neviđeni kreten. Podelili smo taj trenutak u čvrstom zagrljaju. Osetila sam se toliko voljenom da mi se čini da i danas ne hodam, nego lebdim iznad zemlje. Sva sam važna.

Neverovatno je koliko su nam, kao ljudskom rodu reči bitne i koliko mogu da izgube ili dobiju na važnosti, u zavisnosti koliko ih često koristimo. Presrećna sam što ih moj dragi čuva. Da ih je često govorio verovatno ne bih ni primetila da je nešto rekao, a ovako me je učinio srećnom. Spremna sam da sada čekam još tri godine, za sledeću izjavu ljubavi, rečima.

volim-te

Ne kažem ti da te volim! Otkrila sam to odavno! Još pre dva veka, vrisnula sam razbivši se o tebe! Volim te… zapinju mi u grlu te reči, nisu mi dovoljne, a i klasične su nekako! Znam da to nema veze sa onim što osećam prema tebi! Volim te…šta to uopšte znači? Zašto uvek te iste reči za ono što nikada nije isto? Ovako se čovek oseća samo jednom u životu, možda se niko nikada i nije osećao ovako kao mi sada! Kao da si me ukrotio, otvorio mi dušu, nastavio sve moje pogubljene niti! Sprečio me da pokopam dušu u vlastiti pepeo!
Oterao si sve crno, osvetlio si mi život, razum, srce!