Stiglo dva kila dunje za slavu, domaće, miriše cela kuća, mora da se proba, je l’ da, a šta bolje uz dunju ide nego Toma Zdravković, a dunje će ostati i za goste, valjda. :D

Rekoh vam već, znate me svakakvu, ali u kafani nismo zajedno bili, nažalost. Nekako me steglo ovako ovde pod’grudi, pa ne mogu da udahnem duboko, pa bih plakala, pa se smeškam, pa volim, pa ne znam da vam opišem. Ako ne znate kako da uživate uz kafansku muziku, dunju i Tomu, onda vam džaba što živite. E tako baš.

Napisao je i otpevao mnogo pesama koje dušu pomeraju. Nijednu nije posvetio Ivani, kao ni Staniša Stošić. :( I tako slušam na YouTube-u tako redom, pročitam jedan komentar i setim se!

“….Ljubavi su mnoge bile

kao vatra mladost planu

sve što osta

od života

ja bih dao za Ivanu…”

Pevali mi u kafani. Nekad. Tako baš. Kad neće niko, ja naručim sama. Samoljublje? Jok. Samo mi bilo žao i krivo načisto. Kako to da od Tome nema pesma za mene? E ima da ima. Naručim Ljiljanu i onda ih teram da preokrenu. :) Kad se pevač zajebe, ja ga lupim po glavi. “Pevaj bre kad plaćam i lumpujem, onako kako ja ‘oću.”

Umela sam da budem i nezgodna, a sada me zanima posle svega što mi se izdešavalo u životu, da li bih i sada bila takva? Onako da se napijem ko čovek, a onda da napravim problem. Priznajem. Sve što mi ovako ne smeta, a ja kad popijem, onda se setim, pa još ako mi neko nešto kaže pa se setim …uh…dobrodoš’o prijatelju. Ćeraćemo se.

Sad mi smešno, mnogo mi smešno. Kada pomislim kako se sada živi, čini mi se kao da sam “devojčica” bila pre dva veka. Sad bi me neko izbušio pištoljem ladnije od leda.

Picnem se ko luda, a onda mi dođe da pitam čoveka: “Je li bre šta gledaš?”. Da ne bude zabune to su čuvene devedesete, mnogo ludaka po ulicama i javnim mestima. On baja, glavna faca, gleda mu se…”šta koji krasni mene gledaš, da te ja pitam…”.

Tih kad se setim, dobro sam i živa ostala. Sačeka me ispred sa drugarima, sav važan, hoće meni da pokaže da je glavni, a ja popila, sunce ti jebem da ti jebem, gde mene nađe da gledaš. Pravo na njega. “Šta je bre pederu, šta ti mene ima da gledaš, šta ‘oćeš? Jebem li ti …” Da se razumemo, “ja popila”, znači da sam samo mnogo jaka, ne zavodim se, ne vrti mi se, ne  saplićem se. Jaka ko zemlja.

On kad vidi da ja hoću da se bijem u mini suknji, prosto se prepadne. “Ko zna kakva je u pantalonama?”

Jednom dve marice došle. Pobila se ja skroz načisto, ali nisam bila u suknji, jedva nas razdvojili. On rek’o da sam ja rekla. “Ko rek’o JAAA?!!!” Jebem li ti sunce i pleme i seme, ja rekla, dođi ‘vamo da ti pokažem. Ma, puna mi jedna kutija plavih koverata.

E, a što sam volela kad me privedu. Da vam je da vidite te pozive bilo bi vam jasno da sam bila u pravu, samo me nisu razumeli. :) Samo sam jednu kaznu platila. Prekršajnu. Remećenje javnog reda i mira.

Ko, šta, gde, kako, zbog čega, ma svašta pitaju kad te privedu, a ja k’o navijena samo jednu priču teram: “Recite vi meni da li vi imate pojma koliko sada ima krađa u ovom gradu? Koliko maltretirane dece, žena…? Silovanih, prebijenih, ovakvih i onakvih…?…, a vi našli mene da ispitujete. Nejaku devojčicu od 49 kila?” Imala sam 50.

“Da li vi stvarno mislite da je njegovo oko plavo, zato što sam ga ja udarila?”. “Mislim stvarno, pogledajte me, ako mislite da ja imam snage da mu slomim rebro, onda stvaaaarno…ma o čemu mi pričamo ovde. Ja sam žrtva, on je gled’o.” Jooj što mi sad smešno.

To uvek tako bilo kad me neko dira. Dignem frku neviđenu da mora murija da se zove. Od kada sam promenila prezime nemaju me u evidenciji, ali pišu oni tamo sve tako da me ima negde sigurno.

Ma imala bih da vam pričam tri dana, ali neka. Kad se raspišem ne može me čovek zaustaviti. Eto krenem od dunje, stignem do murije, a nije mi to cilj bio. Htela sam da vam pričam o Tomi, a ništa na kraju ne ispričah.

Odoh da spavam. Nemam više sa kim ni da se svađam. Nema ko da me privede. Nema ko ni da mi peva više. Nema problema. Dunja, dve, tri i onda čujem: “Mamaaaa sipiii meeekooo…mamaaaa pokii…lando, makaaa…jubi, jubi, boi noga,… piki piki, bizooo”. Jebo te život, ne može više čovek ni da se napije kako valja.

Znate kako kažu: “Sve u svoje vreme”. Nije moje vreme prošlo, samo je prošlo vreme kada sam bila luda i divlja. Sada sam divlja i luda, e da mi je da se nekako domognem onog pečata.