Može da priča ko šta hoće, ali Laza je moj. Jeste da je odrastao sa nekim drugim ljudima, ali Lazu kao ja niko nikada neće ni voleti, ni razumeti, jer šta smo sve nas dvoje zajedno prošli to se ne zaboravlja nikada u životu. Gde god nas dalje život odneo, ono što imamo nas dvoje obeležilo nas je zauvek. Sigurna sam u to.

U drugoj godini srednje škole negde u februaru, ponedeljak, drugi čas informatika, u nedoba po svim merilima školovanja, Laza je ušao u moj život.  Na vratima učionice pojavio se novi đak. Da ste samo mogli da vidite koliko je bio simpatičan u svojoj zbunjenosti. Mesto do mene je bilo slobodno, ali kako sam ga pokosila pogledom odustao je da sedne pored mene. Da se razumemo, nisam ja neki mrgud, ali nisam volela da idem u školu, tako da je moje namrgođeno stanje bilo prirodno.

Na velikom odmoru svi su se sjatili oko Laze. “Odakle si…zašto si se sada prebacio u drugu školu…gde živiš…???” Bla, bla, bla… Ispitivali su mog Lazu kao da je sa Marsa pao, dok sam ja naslonjena na zid, nezaiteresovana za sve što se dešavalo, pušila pljugu. Jedan dan, drugi dan, cela nedelja, Laza i ja reč nismo progovorili.

Preko vikenda je napadao ogroman sneg. Glupavo jutro, moram da idem u školu, obukla sam se kao za Igmanski marš. Navukla kapu do očiju i naravno kapuljača preko, oko sebe omotala šal od 6 metara i tako natrontana k’o medved korak po korak se vukla u pravcu školetine. Hodam i mrzim što živim.

- Ej ćao, koliko je sati? – procvrkuta neko do mene.

Pogledam do sebe, kad ono u korak sa mnom ide Laza, sav nasmejan i vedar.

- Ti si Ivana je l’ da?

- Ne, ja sam medved.  - uzvratih vireći ispod one kapetine.

- E, pa medo, ‘ajmo ti i ja sad na jednu kaficu, ko jebe prvi čas. – e tu me Laza kupio za ceo život.

Znači moj čovek. Imam napokon sa kim da pobegnem, pa makar i sa prvog časa. Prva sledeća kafanica, a bilo ih puno u toj ulici, je bila naša. Unutra živahno kao da je podne odavno prošlo, a tek je bilo 15 do 8. Ma prava kafančuga, sa sve bubnjarom u ćošku, do koje sam se u sekundi stvorila.

Laza je skinuo svoju jaknu seo i gledao moj performans.  Trebalo je odmotati šal od 6 metara, kapuljača, pa kapa, jakna, prsluk, džemperčić na raskopčavanje, tu sam stala. Na redu je bio džemper, pa onda i rolka, e to bi već bilo previše.

- Tebe kad bi čovek napao, dok bi došao do onoga što ga zanima, izgubio bi volju. – smejali smo se ko dva ludaka.

E tako smo se upoznali Laza i ja. S obzirom da se kafanom širio neodoljiv miris kuvanog vina i rakije, nikada nismo saznali kakvu kafu kuvaju. Prvi čas se odužio na celih šest, a naše školovanje na doživotno prijateljstvo i još svašta nešto.

Ponele su me uspomene. Kao da se sve to dešavalo pre tri veka, a nije…a možda i jeste, ko zna?  Niko nema prava da svojata mog Lazu, jer niko nije sa Lazom pokisao na severu Marakane kao miš, a onda pio šampanjac sa njim u hotelskoj sobi slaveći poraz.

Mogu da se zakunem da niko nije Lazi lepše od mene čestitao 18. rođendan. Napili smo se ko guzice, pevali ulicom, a onda se strasno ljubili k’o budale, glumeći srećan zaljubljeni par, jer nas niko drugi ne voli. Mogu i da vam pričam kako izgleda plakati sa Lazom do iznemoglosti, zato što se osećamo odbačeni od svih.

I pobili smo se par puta nas dvoje. Rekao je da sam kurva, a ja njemu da je najobičnija pičketina. Leteli šamari samo tako. Posle toga smo se opet ljubili i plakali, a drugi put smo se zajedničkim snagama zakačili sa nekim mangupima, za malo smo glave pogubili.

Jednom je Laza mom dečku rekao da nema šta da traži sa mnom, jer sam ja za njega pojam. E kada ga tada nisam ubila, nikada neću. Uuu…pa tek svirke i koncerti, putovanja vozom, izlet na Kopaonik, roštiljanje pored reke uz nekog ribolovca kog smo oterali tako što me je Laza jurio, a ja vrištala i bežala :”Nemoj opet da me biješ, molim teeee!!! Neću više nikad da te prevarim, svega miii!!!. Nemoj opet oči da mi zatvaraš!!! Jooooj ljudi upomoć!”

Mogu vam svašta pričati i pisati o Lazi ako baš hoćete, ali u jedno sam sigurna da šta god bude odlučio u životu da radi, postane ili odustane, biću uz njega i imaće moju podršku uvek i zauvek.

Random Posts