Sava kondukter je neviđeni kriminalac. Znate zašto? Sava je bio pripadnik najozlaglašenije “bivše” JSO jedinice na našim prostorima. Sava je imao istetoviranu ružu na vratu. Uhuuu…mora da je bio jako opasan?

Sava je inače dobio otkaz. Bio je vredan i radan, ali onda je došlo proleće, pa je skinuo jaknu i počeo samo u majci da dolazi na posao. Ruža je nekima upala “u oko”, pa su Savu otpustili. Sava ima ženu i dvoje dece. Sava traži posao. Sava ne može da nađe posao. Sava nema ‘leba da jede.

Svima bode oko ona crvena ruža na vratu. Sava je obeležen kao kriminalac, opasan čovek, zločinac. Pa da se ne lažemo, Sava “jeste zločinac”. Učestvovao je u ratu. Njegov najveći greh je što je bio spreman, da da život za ovu jebenu zemlju, za ovaj lud narod.  DA. To je Sava. To je bio moj drug. Verovao je Sava da dobro uvek pobeđuje. O kako se prevario.

Ne nije Sava kondukter odustao od svog života. Tražio je posao, kondukter, konobar, obezbeđenje… Završio je srednju ekonomsku, e tu tek nije bilo posla za njega. Nije Sava odustao od svoje dece, žene, od svog života, ma kakav da je. Nije hteo da se preda.

I tako jednog dana, dobije posao na kraj sveta. Da kao čovek “sa ružom na vratu”, kao poštovan specijalac, obučen za sve, obezbeđuje jednog čoveka, da obučava njegove ljude, za dobru platu, za normalan život u Srbiji.

Mislio se Sava…”Šta da radim? Da li da pristanem?  Neizvesno je. Dobre su pare. Šta treba da radim? Da stojim pored jednog čoveka da mu se ništa ne bi dogodilo, a da za uzvrat moja žena i deca imaju normalan život? Čekaj, a šta radi taj čovek? Čime se bavi? Ne znam. Traži da obučavam ljude koji će da ga čuvaju. Dobro, to umem i mogu. Mogu ja to.”

Neću vam reći sve. Ako već verujete u ono što mediji pišu, moja priča je uzaludna u svakom slučaju, a vi ste osuđeni na neznanje. Sava je moj drug nije vaš, a vi sudite, jer ste bezgrešni, jer smete da bacite prvi kamen. ‘Ajde slobodno. Udrite po Savi kao i do sada. Udrite po jadnom izmučenom  telu.

Nije Sava bio glup. Video je odmah sa kim i sa čim ima posla. Hteo je odmah da se povuče iz posla. Hteo je odmah da ostavi sve i vrati se svojoj Srbiji. ALI…Znate li šta je vrzino kolo?

“Nema problema, možeš da ideš na odmor, dovedi nam još par takvih, ali onako usput ako se ne vratiš…ma ništa…pozdravi  Savinicu i Savinčiće, a i ovaj drugar što je došao sa tobom, pozdravi se i sa njim. Neće ništa mnogo da ih boli i ništa neće mnogo da im fali. Samo malo života, a sad idi. Čekamo te “prijatelju”.

Je l’ vi znate šta je čast i poštenje? Ako ne znate, onda osuđujte. Stoko jedna.

Svima onima koji misle da su Sava i njemu slični doveli do ovoga u čemu sada živimo, zbog večito  aktuelnog ubistva, mogu da kažem da se grdno varaju. Nije sve tako kako vam se čini. Vi mislite baš onako kako oni žele da mislite.

Sava je bio običan čovek, obučen i spreman da da svoj život za SRBIJU, koji je verovao u svoju zemlju, koja mu nije dozvolila ni kondukter da bude. Prevareni čovek kao i većina pripadnika sa ružom na vratu i vukom u srcu.

Dragi moj dobri drug Sava, trune sada u nekoj mrtvačnici u svetu, čeka svoje plotune. Biće ih druže, samo ti nama dođi, pa makar i u kovčegu. Ne mogu da podnesem ovu hajku na tebe i tvoje delo. Zato neka čita svet, kako je moj drug stradao, kako ga je ova zemlja izdala, kako je samo jednom pogrešio.

Ja ću da zavijam kao vučica, a vi koji ne razumete ne oglašavajte se. Imate vi svoj “divan”, “srećan”, “lep i pošten” život, a i naš da po njemu pljujete. Samo napred, jedan je Bog.

P.S. Posvećeno našim drugovima Saši Turčinoviču, Bojanu Bakuli i Predragu Čankoviću. Slava vam momci i večno plavo nebo. Ne dam na vas.