Fenomenalno organizovan BlogOpen, ja zbunjena. Odlična predavanja do sada Deda i Ivan. Ovo mesto ovde gde vi već od 2007. godine dolazite, čitate i komentarišete nije blog. Zašto? Zato što se prilikom blogovanja MORAJU POŠTOVATI  određena pravila i sve van tih pravila je greška. Ja ništa na ovom svetu ne moram i ništa ne mrzim, sem PRAVILA. Nikada ih nisam poštovala i neću. Tačka.

Znači trebala sam da se odlučim za recimo:

- QuarkXPress, da vam pričam kako se “lome” knjige,

- PhotoShop, kako od babe napraviti devojku,

- padobranstvo, kako naučiti leteti,

- ekonomiju, kako postati profesionalni lopov,

- kako od dece napraviti nekakve ljude….,

a naročitu pažnju sam trebala da obratim na marketing ili već neku sedamnasetu temu, svašta nešto znam i da u tanka crevca, godinama objašnjavam šta, kako i tako to. Da se držim jedne teme, kao pijan plota i da sve ono drugo što bih rekla ostavim za sebe i da tako gradim svoju reputaciju. E pa NEĆU!

Ne daj Bože da se dohvatim politike. Da iznesem svoj lični stav o onome što se dešava? Kuku…odmah će me ovi ili oni prestati pratiti i čitati. Ma je l’ da? E baš me boli dupe za to. Da, baš DUPE. Zgražavajte se nad mojim srpskim izvornim jezikom.

Od 160 i nešto hiljada poseta, što je ništa naspram onoga kakve posete imaju pravi blogeri, od kada sam na svom domenu, neka bude da je pola njih pročitalo samo jednu, jedinu rečenicu koju sam napisala, ma makar samo naslov, meni je sasvim bilo dovoljno da kažem ovom svetu nešto. Kada, kako, zašto, kojim povodom…zar je to važno? Meni došlo, činjenica, vi čitali, podržali ili ne. U stvari to je u današnje vreme glavni problem našeg novinarstva. Ne drže se činjenica, već rekla-kazala priča.

Mnogo mi je lakše bilo da se uhvatim jedne teme, do sada bih već postala bloger, a ovako nisam ni bloger, ni pisac, ni kolumnista, ni novinar, ni …jebem li ga šta?

Ne volim licemere, a po meni je licemerno da u “off” životu psujete, a da onda kada pišete nešto na blogu, date sve od sebe, da slučajno nešto ne lanete, “jer to ljudima smeta”, “uh…pa šta će pomisliti o meni?”, “kritikovaće me”, “pašće mi poseta”,… alooo….koga mi tu foliramo onda?

“Ja sam ja, moj blog je ja, pišem ono što mislim i želim.” Aha…kad bi se igrali žmurke. “Pišem ono što znam da će se svideti ljudima, što će mi doneti veću posetu, linkujem, jer mi to donosi nove posetioce, pišem o onome što znam da je aktuelno, što je glupo i smešno, što privlači na “kliktanje” …a to što mene to uopšte ne zanima. Nije važno.” Mislim stvarno!  “Važno je da će se svideti ljudima, nema veze šta ja stvarno mislim o nečemu.” Sranje. Jeste li zgroženi mojim rečima?

Kako vi uopšte shvatate svoj blog? Šta hoćete od njega? 6 i po miliona poseta, a čemu to??? Ako vi nemate svoj stav, ako nemate šta da kažete, već samo da gledate po netu šta je novo izašlo i da obavestite javnost ili da ispljujete ono što vam se ne sviđa, pa da pljujete, ako se uvlačite u dupe onima koji postavljaju pravila, ako pišete samo ono što se sviđa javnosti, a do toga ste došli “ispitivanjem” javnosti. E onda mi je muka.

Skidam vam kapu, ako od toga zarađujete pare, onda šarajte samo i samo napred.  Potpuno sam zalutala i nemam pojma kako onda nazvati ovo mesto na koje vi dolazite? U tom slučaju,  www.charolija.com je sve drugo samo nije blog .

Ja eto tako malo nešto htedoh da kažem, nemojte zameriti. Svi ste divni, odlični pisci, stručnjaci, svaka čast svakom. Ko je rekao da ne umem i ja da se šlihtam? :lol: