Jebi ga burazuru…ja sam psovač, pa mi takvi naslovi postova, baš leže……
Kako ja sad da zavijam sarme kad smo za dlaku upalili kuću. Upalila se mast, ulje, sve planulo. Štipa za oči, za malo i vatrogasce komšije nisu zvali. Sunce ti jebem i ljubav i svađu i seks i sve… I sve se nešto pitam, da sam objavila svaki moj ispad i “približila” svaku našu svađu, uuuhuuu…dokle bi stigli?
Kaže Ivan “Briši bre to!”, ja kažem “Jok!”. Znaš kako, taj blog sam ja i …ma ćao, zdravo…”od tog bloga i svih tih priča će nastati knjiga.” Nije književna, nije ispravna, nije….ma nikakva nije, ali je moja. Biće životna, jednog dana u rukama ćete držati knjigu “Čarolija Života”. E tako će se zvati, već godinama znam.
I …ma znam 5 ljudi koji će želeti tu knjigu, odmah iz mesta. Biću najbogatija na svetu, jer moje bogatstvo nije ono …znaš kao bogatstvo. Moje bogatsvo je….eee…je vozim preko “pančevca”, moje bogatstvo je kečap i hleba, ma vole deca. Moje bogatstvo je “Ivana imaš ti hrabrosti da opet skočiš iz aviona”, moje bogatstvo je, da sopstvenog muža uhvatim za gušu, jer me napušio i to napišem, a nisam se nadala da će to iko pročitati. Moje bogatstvo ste vi. Moje bogatstvo je Deda Mraz koji je svima danas doneo sve što su poželeli. Bogatstvo su moja deca i njihovi smešcil. Osmeh je previše za bogatstvo. Moje bogatstvo, ma da se ne lažemo…jedino bogatstvo koje imam sam JA i moj mozak. Nije to samoljublje, jer da meni nema mog mozga, odavno bih završila svaku priču svog života.
Ja kao vaš prijatelj, jer da to nisam vi ovo ne bi čitali. Jebo oca, želim da svako ovde nešto pronađe što će ga za jedan jedini sekund podići. E tako. Ovaj blog zato postoji. Da se malo pridignete ponekad, da skontate, da ima gore, da nije sve lepo, da se umire, da se živi, da se bori….Da…da ponekad i obično hrkanje “rođenog” psa može da vam donese sreću.
Ali….imate prava, da psujete kada vas prevare, da se ljutite kada srču supu, da se ljutite kada u besu nešto baš vama upute, da morate, ne, ne koristim MORATI, ali trebate da znate da ste najvažniji i najjedinstveniji u svom životu i da sva sreća koju ćete ikada doživeti može doći…samo od vas samih.






svaki osecaj je subjektivan, i zaista sem nasih glava, malo toga imamo..
ovo ce mali broj ljudi citati jer je optimistican i realan, a ja `ocu knjigu znas
i jebem ti sunac, tri posta za par sati, nema ona meru pa to ti je :kiss: