E baš ne mogu sve ovo više da podnesem! Opasno se nerviram! Čitam tako po novinama, blogovima, gledam i slušam sa svih strana, već duže vreme, priče o Evropi i o ulasku Srbije u istu!!!

‚‚Nebeski narod‚‚ hoće da postane ‚‚evropski narod‚‚!!! Gluposti, gluposti, gluposti i gluposti!!! Ne zanima me politika i neću ništa o tome reći. Ko se sa kim rastaje i sastaje me ne zanima, samo ću reći da bi ih sve do jednog, ali baš sve … Pošto se i kod nas zbog toga, što imam na umu, odgovara pred zakonom, onda bih ih sve u paketu poslala u svemir, bez prava povratka. Od najnižeg činovničića i njegove sekretarice, pa sve preko raznih stranaka, predsednika stranaka i njihovih članova, do samog vrha… a vrh je negde, ko zna gde…sve njih u raketu, pa u svemir. Ko u crtanom filmu! Samo da nikada više ne čujem ni za jednog od njih.

Zaludeli ovaj jadni, tupavi narod o nekom boljem životu tamo negde i kako će taj isti bolji život, u Evropi, doći i kod nas. ‚‚Neće vam trebati vize za putovanja, imaćete ovo i ono, bolje plate, viši standard.‚‚ Alo bre! Koji viši standard, kakva putovanja. Pa mi smo Srbi! Izopšteni od ostatka sveta, još mnogo pre svega ovoga. Mi smo bre, poljoprivredna, seljačka zemlja u kojoj je poljoprivreda propala.

Propala, zato što nismo hteli da budemo seljaci, nego građani. Da radimo u fabrikama, raznim preduzećima, da budemo ovo, a ne ono. Sela nam umrla, a svi smo sa sela potekli. Umrla sela, umrla Srbija! I tako pošto nam se više nije ni to sviđalo, da budemo radnici u svojim preduzećima, mi smo sve to lepo prodali, (lepše nam da radimo za druge), e sad nam ni to nije dosta, nego hoćemo i u Evropu!

Da, putovaćemo bez viza, ali samo do granice, jer na granici će da nam kažu, ‚‚nema problema, dobro nam došli, baš nam je drago što vas vidimo, ali imamo ‚‚mali‚‚ uslov za vas… da bi ste ušli u našu zemlju, treba kod sebe da imate hiljadu, dve, pet, dvanaest hiljada evra u kešu, (zavisi na kakvog ste graničara naišli), Jao nemate… baš nam je žao, moraćete da se vratite.‚‚

Viši standard! Da… podrazumevaće više plate, ali neproporcionalne cenama. Kvadratni metar stana je najmanje 4000 evra u Sloveniji, 700 evra je zakup garsonjere, imam još takvih podataka, ali ne mogu da se setim, jer sam iznervirana…

Super žive, kao i uvek lopovi i prevaranti, pošten svet preživljava. U Nemačkoj ako padnete u nesvest na ulici, niko neće pozvati hitnu pomoć, jer troškove plaća onaj ko je zvao.

Imam sliku znaka, kao saobraćajni znak obaveštenja, iz Ljubljane, na kojem je nacrtana kiša i ispod nje kišobran. Što bi značilo, ‚‚dragi sugrađani, ako pada kiša obavezni ste da imate kišobran‚‚!!! Ne smeš ni da pokisneš ako voliš!

U Italiji, ‚‚izvinite mogu li dobiti čašu vode‚‚ On lepo otvori česmu, uzme čašu, sipa vodu, da vam je i otkuca fiskalni račun, 1 evro. Izvoli pa pij, crko da bog da!

Ako hoćeš na pecanje, pa ti trebaju gliste, ne smeš da ih iskopaš, u roku od 15 minuta u najvećoj nedođiji se pojavljuje policija zadužena samo za gliste.

Prijaviš kuče koje laje i ne da ti da spavaš, (postoji mogućnost da ti probudi bebu ili ne daj bože raznese djubre po dvorištu). Pa dođe lepo policija i uhapsi i kuče i gazdu.

Misli li ovaj jadni srpski narod da sve to može da funkcioniše i kod nas!? Jadna zemljo, jadan ti zaluđeni narod.

Rekoh već, svi smo sa sela potekli. Srbija je seljačka zemlja! Ako si možda, baš ti, rođena beograđanka/beograđanin, užičanka/užičanin, novosađanka/novosađanin ili već koji god da je grad u pitanju, misliš li da su svi tvoji preci rođeni baš tu? Sigurno se neko od tih tvojih predaka setio da je lepše i bolje u gradu, pa sišao sa neke planine da postane gospodin čovek, pa tako i ti sada imaš ‚‚pedigre‚‚! Kad ono, vremenom postade sve gore i gore!

Budućnost ove naše zemlje je u selu! Treba da se vratimo korenima i temelju, a temelj su nam postavile naše dede, pradede, čukundede! Njiva, šljiva, krava, ovca, sir, kajmak, a pored toga i sve drugo što umemo i znamo, za šta smo se školovali i učili. Mnogo je napredovala tehnologija, mašinstvo, telekomunikacije, ma svašta nešto. Sve to može da doprinese lepšem i lakšem životu na selu, ali nema više ko da nam unapređuje sela. Nema više ko, ni gradove da nam unapređuje. Svi bi negde da odu odavde! Odavde, pravo u Evropu, da sopstvenim kerovima brišu dupe i da ih dresiraju da ne laju, ne daj bože da probude komšije! Eto tužbe odmah!

Treba da se razvijamo, treba da napredujemo, ali nećemo se nikada sa mesta pomeriti, jer smo zaboravili korene i ono što je važno… A važna je, mnogo je važna, ta njiva koju je neki naš čukundeda obradio i snašao se da prihod od nje uloži u putovanje, školovanje i snalaženje u gradu, u kom sad živite, u kom ste se rodili i kažete sa ponosom da ste rođeni baš tu.

Srbija će uspeti jedino onda kada svako od nas bude mogao da kaže, ‚‚e vidiš ovaj voćnjak, to je bio šljivik nekad davno, sada sam ja uradio ovo i ono, dodao, oduzeo i napravio, pa sada tu gajim ili sam napravio (već nešto)‚‚ zavisi od nas!

Moja želja koju imam nameru da ostvarim, koja ide u prilog ovome što govorim je, da u jednom takvom selu, koje polako umire, na jednoj planinskoj livadi napravim poletno sletnu stazu. To je baš to! Ono u čemu ste se našli, ono od čega sada preživljavate, svo znanje koje ste stekli, uložite u ono što je važno. Selo! Skočiš iz aviona, a onda se popneš na trešnju i uživaš u slasnim plodovima. Pogledaš levo, pogledaš desno, a ono Srbija se prostire na sve strane, razvija se i napreduje. Preko puta, na brdu gde su nekada pasle ovce, pasu konji, zajedno sa ovcama! Napravio čovek ergelu konja. Sa druge strane, mali ski centar. Vratio se čovek iz Austrije, uložio pare u žičaru i sređivanje staze. Onaj sa treće strane, povadio stare šljive, pa zasadio neke nove, uspele mu ove godine, pa cele zime ima posla i peče rakiju od njih.

I još nešto, vrlo važno! Groblje je sređeno! Tamo gde su grobovi onih koji nas neposredno preseliše u gradove, ograđeno, podiguti spomenici u znak zahvalnosti i ljubavi, počupan korov, posađeno cveće… Vidi se da su potomci zahvalni i da poštuju njihov trud i rad, koji sada pokušavaju da održe, unaprede i osavremene u svakom smislu, jer imaju nove mogućnosti.

E to je jedino rešenje da ova naša zemlja uspe i da napreduje! Pošto se većina nikada neće vratiti da unapredi selo, mi smo propali i ulazak u neku tamo, nazovi Evropu, samo će nam doneti još veću propast. Ako ne znamo da cenimo ono što imamo, nikada ništa drugo dobiti nećemo! Srbi su prodane, prevarene i izgubljene duše!

Eeee moja Srbijo, crno ti se piše!