Dokon narod, sviđa im se kako pišem, ali im se ne sviđa moj brushalter.

Poruka je ovako glasila: “Da covek ne poveruje. citam vec duze vreme tvoje tekstove, odlicno pises, ali ne mogu da verujem da si kao majka cetvoro dece dozvolila sebi da u brushalteru igras u kafani pred decom. i jos se cudis sto su vas izbacili. pa u nekim zemljama za to oduzimaju decu. samokritika i kocnice su odlicna i korisna stvar ponekad.”

Puna kafana “narodne milicije”, e sledeći put ću i gaće da skinem i guzicu da im pokažem, gde da me poljube, sa sve glavešinom.

Nisu me deca prvi put videla u brushalteru, tako se inače krećem po kući. Navikli su.  Je l’ to nemoralno?  Bolje da mene vide u brushalteru, nego da gledaju Pink i Grand paradu. Nemoral i prostitucija javno na “najgledanijoj” srpskoj televiziji.

Brushalter je došao na red tek na kraju. Postalo mi vrućina, pa me je dragi i slikao, što da ne? :) U nekoj drugoj zemlji bi mi možda stvarno oduzeli decu zbog takvog postupka, tu na licu mesta bi me uhapsili, a još je kafana i bila prepuna “gospode” koja štrajkuje, a pri tom su zaduženi za red u zemlji, ali u nekoj drugoj zemlji bi verovatno sa našim kvalifikacijama koje imamo mogli i normalno da živimo. To je bio moj način protesta, dobro je da mi nije na pamet palo nešto drugo.

S obzirom da smo napokon sada posle skoro dve godine napokon svi na okupu, ne mogu da garantujem da sledeća naša poseta nekoj kafani neće završiti striptizom. U decu mi ne dirajte, jer sam spremna ne na protest, nego na revoluciju. Marš u piČku materinu. (naglasak na ovom Č).