The Pretender – Imitator i “Oluja” zvana Sendi
Kad čujem Sendi, prva asocijacija mi je Sendi iz serije The Pretender. Znate tu seriju sa Džerodom koji može da se pretvori da je bilo ko, e njegov “mentor” je Sendi, koji muva, istražuje, mulja, eksperimentiše…
Džerod je genije obdaren izuzetnom inteligencijom koja mu omugućava da bude ko god poželi. Nenasilni osvetnik, kome je pravda drugo ime. Sve vreme mu je Sendi za petama, ali mu ne može ništa. Baš tako ni ovaj Sendi ništa ne može neuništivoj Americi.
Koliko god se ovaj sadašnji Sendi razduvavao po Americi, meni je i dalje asocijacija ista. Nije mi samo jasno što baš “Sendi” što nije recimo “Nenasilni osvetnik” ili tako nešto, neko lepo fino ime koje opisuje pravo stanje stvari, “Povetarac” što da ne? Ako pošast kakvu su oni nama neprirodno izazvali mogu da nazovu “Milosrdni anđeo”, što ne bi svojoj Oluji dali prirodno ime, jer priroda im je i donela.
Najveća je muka što su im elektrane “odbile poslušnost”. O Bože spasi Ameriku od nemanja struje. Jadna nemoćna nacija, nespremna za vanredne situacije. Kako su uopšte mogli tako nešto da očekuju i pripreme se u sred Amerike “nedotačljive”?
…
I pored svega toga, “sasvim slučajno” se baš danas u Srbiji promoviše neki dokumentarni film o američkom pilotu i “rušitelju” njegovog nevidljivog aviona. “Neverovatno” prijateljstvo koje se izrodilo, (linkovan tekst nisam pročitala, nerviram se), ali svakako je ovako “važna” vest bila udarna vest u srpskom dnevniku, pa sigurno vam nije promakla.
Pored svega toga neke dve belosvetske babe dolaze da nam blokiraju glavni grad. I tu vest ću da propustim, verujem da ste bolje upućeni od mene. Što dolaze, šta hoće i kakva im je ideja nemam pojma, ali znam da po meni ovde nema šta da traže, sem što će da donesu gužvu u saobraćaju na beogradskim ulicama.
…
Kako se u poslednjih 8-10 godina vodila srpska politika, mislim da je red i da prosto ima obavezu da se bivši predsednik “izvine” Americi zbog ove Oluje u kojoj ni Džerod ne može da im pomogne. Da se izvine tako da pokorno padne na pod u nekom čudnom položaju. Mogu ja to da zamislim, ali nema takve fotke, a i neopisivo je da bih vam približila situaciju koju imam u glavi.
Tako je čovek navikao da se “žrtvuje” za dobrobit “svog” naroda, pa da mu ne uskraćujemo to zadovoljstvo. “Neprijatelju s ljubavlju”. Voli on tako da se izvinjava zbog Oluja koje pale kuće i zbog “vetra” koji nosi ljude takvom snagom da ih baci i po 600 km daleko.
I tako prešaltam kanale, vidim babe došle, lepo ih dočekali, a vidim i da bivši predsednik ima naslednike, tako da nije pošteno da mu i dalje pripisujem mesto glavnog “izvinjivača”. Moja greška. Ima njih još mnogo, pa neka se dogovore.
…
Svetski mediji, srpski mediji, (srpske možemo nazvati i medijumima) su klasični ispirači mozgova, koji vam zarad “boljeg sagledavanja stvari” konstantno u glavu “sipaju” ono što žele da u istoj imate. Nije ovo post o nekoj pravdi, koja stigne kad tad i o nekoj višoj sili, nego baš o ispiranju mozga. Dokle ćete to sebi da dozvoljavate, da vam mozak bude ispran tj. taman toliko popunjen da sem onoga što vam “serviraju” ništa drugo ne može da stane???
…
Možda vam ovaj moj tekst deluje nepovezano, ali je toliko povezan da mi dođe da ga doradim i razradim, prevedem i na engleski, pa neka čitaju. “Imitator” na delu. Danas jesam dokona, ali ne toliko da objašnjavam kakve veze imaju Sendi, Džerod, Oluja, bivši nam predsednik, babe i Milosrdni anđeo. Uglavnom više ništa nikom ni ne objašnjavam. Kako ko shvati. Živela Amerika!















ATTENTION ALL STATIONS… dobio sam i ja mejl vezan za Sendi, nije to samo Sendi u pitanju, već superoluja čija je Sendi jedna od komponenti… a ne radim Ameriku i super što je tako. Ne volim Ameriku. Ko ne radi Ameriku – radi Evropu duplo više i ta računica meni odgovara savršeno. Otac i brat su mi učestvovali u ratovima i te pičke materine… ne bih ja povezivao superoluju i NATO bombardovanje bivše Jugoslavije. Odvojene su to teme. Mislili smo da smo najlepši, najbolji, da sve možemo – popili smo po njušci, da ne kažem preko pičke i ta tema je završena, nema veze sa ovom pričom. A ova priča je zajebana… naravno da Ameri kukaju za struju – svi sistemi im vitalno zavise od električne energije. Superoluja je prošla, šteta je velika, ima mrtvih, šteta na infrastrukturi, sranje… i šta? Ništa. Od Amerikanaca mudar čovek može samo da uči. Šteta će se nadoknaditi, mrtvi zakopati, infrastruktura pokrpiti, snimaće se dokumentarni filmovi i – to je to. Oni će pokušati, verovatno i uspeti, SUTRA da otvore aerodrom JFK za saobraćaj. SUTRA. Posle SUPEROLUJE. Jel se sećaš kako smo zimus pričali i pizdeli zbog situacije u Srbiji? Zavejano sve, kamioni ne mogu da prođu sa hranom i vodom i odećom, smrzavaju se ljudi i umiru od gladi… desetine mrtvih… agonija traje danima i nedeljama… nova zima nam dolazi. To nije bila superoluja, samo sneg. Ništa nije urađeno u međuvremenu. Ako za mesec dana napada sneg u Srbiji – ista priča. Ništa ne učimo. Jebeš Ameriku… snalaze se oni i bez da ih mi razmatramo. Mi se ne snalazimo.